Nakon tri godine, naša Skupština je odlučila da iznese na dnevni red ratifikaciju Open Sky Ugovora. Alal vera, Olivera!!!.
Protrljah oči jedan puta. Pa još jedan puta, pa još jedan puta. I povikah STOP!. Zaboleše me oči od trljanja. Zamalo oslepeh.
Da li od sreće? Da li od veselja? Ma jok! Trljam oči da proverim da li sanjam.
Ovogodišnja čarter sezona srpskog turizma, samo što nije propala, a nije, pošteno, ni počela. Turci kazu JOK! Egipćani kažu JOK! Tunižani samo što nisu rekli JOK! Kada malo bolje pogledam nema druge zemlje u koju se trenutno može na odmor, sa srpskim pasošem, bez vize, koja je uslovljena svim i svačim.
Pomislih sad će naše Delije da odreaguju i kažu oni povijesno JOK. Kad? Prdnuli u čabar! Zvonko i čujno. Čuje se i sa otvorenim i zatvorenim prozorom.
Smrdiiiiiiiii!!!!
Direktorat ćuti. Da li ih je sramota? Sumnjam. Nije do njih, baš sve. JAT se koprca. “Prevešćemo putnike redovnim linijama” Joj, pameti!!! Joj, budala!!! Kojim redovnim linijama? Redovnom linijom JAT-a do Šarm al Šeika? Redovnom linijom JAT-a do Dalamana? Redovnom linijom JAT-a do Hamameta? Agencije kažu, mi ćemo preko Osijeka. Ama kuda, preko Osijeka? Srbijo! Zemljo! Mani se budala. Govnjavom motkom sve poteraj na radnu akciju.
A država?
Neko je nekada rekao: “Ubi me prejaka reč!”
Ljudi dajte mi tu reč, koja može makar da ogrebe ove debeloguze filozofe koji kroje sudbinu srpskog civilnog vazduhoplovstva. Ja je ne nađoh za sve ove godine. Taman jedan sjaše, ode u penziju ili na Novo Groblje, kad iznikne novi, gluplji, neotesaniji, kvarniji. Gde li samo nalaze seme za njih, oca im ocinog? Uspevaju i bez kiše. I bez sunca. Možda zato što su sublimirano đubre? Mora da je to!
Ljudi ratifikujmo ga. Aman zaman. Nema više vremena. Iscurelo je. Kao pesak. Kako stvari stoje, ako ne ratifikujemo Open Sky, preti nam totalni kolaps srpskog civilnog vazduhoplovstva. Ko to ne vidi, slep je.
Samo koga zabole uvo za to? Koga?