Prvi srpski Aero – tabloid (Mercury)

Poseti TangoSixBlog na Twitteru

Tekstovi u kategoriji ‘Dizanje u nebesa’

Svetska premijera: Testiranje off road mlaznjaka

Tuesday, 9. March 2010

Manje i agilnije kompanije često postanu žrtve svoje ambicije. Optimizam u kreiranju novih segmenata tržišta uvek je praćen dodatnim nivoom rizika. Ukoliko se takva priča odvija u avio industriji i još prilikom razvoja novog aviona, rizik je ogroman.

Grob AG – je veoma zanimljiv primer svežeg i originalnog pristupa koji nije izdržao test sopstvene ambicije, kao ni savršenu oluju nove ekonomske realnosti u svetu korporativnog prevoza vazduhom.

Važili su nekada za poznatu i iskusnu kompaniju koja se bavila proizvodnjom kompozitnih aviona, još od 1971. Najpoznatiji su bili po svojim jedrilicama i avionima za obuku koji su nekako uvek bili rezervisani za vojno tržište i upotrebu.

Malerozan niz zanimljivih razvojnih projekata počeo je osamdesetih sa razvojem izviđačke letelice kojom je Grob pokušao da se nametne u tadašnjem programu zamene U-2 pod nazivom “Senior Guardian”. Letelica se zvala Egrete II (D-520). Pad berlinskog zida i tadašnje prebacivanje fokusa na SIGNIT pomoću satelita ukida ovaj program. Grob ostaje bez veoma zanimljive platforme.


SPn

Personal Jet nazvan SPn (Sports Utility Jet) bio je marketinški veoma zanimljiv predlog. Nisu se gurali u VLJ segment i pokušali su da naprave biz-jet koji poleće sa trave (karakteristika koja je do tada pripadala jedino turbopropovima), krstari na 41.000 fita, ima brzinu od maksimalnih 0,72 Maha i domet od 1800 nautičkih milja. Cena je bila projektovana na vrlo realnih (sada je možemo porediti pomoću aviona slične veličine) – 5.8 milona evra.

Dva srbina bila su u flight test departmentu SPn-a, svojevrsnom dream-teamu inženjera i test pilota u kojem je bio i unuk Vernera Fon Brauna, oca američkog svemirskog programa. Tim koji nakon izrade prvog prvimerka imao zadatak da avion istraži i dokaže reklamirane performanse i načine upotrebe.

Ekskluzivno za Tango Six Blog govori Marko Ivanković (desno na slici), rodom iz Valjeva. Marko je završio “Embry-Riddle” univerzitet i pored toga što je flight-test inženjer takođe je padobranac i pilot:

- Grob je počeo ovaj veoma ambiciozni projekat suviše olako a menadžment firme koja je do tada pravila uglavnom klipne avione nije shvatao kompleksnost aviona.

To je izazivalo česte konflikte unutar same firme izmedju inženjerskih timova i menadžmenta a pogotovo između flight test odeljenja i rukovodioca firme.-

Markovom ljubaznošću možete pogledati svojevrsnu svetsku premijeru video snimaka napravljenih prilikom flight-test programa:

Grob SPn Flight Testing from Tango Six Blog on Vimeo.
Sledi Markov opis i pojašnjenje onoga što možete videti na klipu i kratka rekapitulacija flight-test faze:

- Na snimku se vidi poletanje prototipa prvi put, zatim klasičan “brisanjac” koji je izvođen uvek u promotivne svrhe kada potencijalni kupci dođu u fabriku. Zatim je prikazana serija svaljivanja aviona koja je rađena u svrhu ispitivanja karakteristika istih. Tu se vidi da avion ima nepredvidive i jako “gadne karakteristike svaljivanja”. Takođe se na krilu tokom svaljivanja vidi otcepljenje graničnog sloja prilikom sloma uzgona a končići na krilima daju vernu sliku o tome.

Prikazane su neke anomalije oko stajnog trapa koje su se dešavale tokom testiranja, zatim poletanje i sletanje sa nepripremljene travnate piste za šta je inače avion i projektovan. Takođe je prikazano testiranje raketnog starta antikovitnog padobrana.

U samom avionu se vidi testiranje takozvanog “egress” sistema za spasavanje posade, što bi bila neka vrsta civilnog katapulta, s’tim što taj pneumatski sistem samo dovlači pilota po šinama do vrata za iskakanje.

Avion je imao izvanredne STOL karakteristike.

Ukupno je napravljeno četiri prototipa od čega je prototip br. 2 uništen u udesu koji je najverovatnije prouzrokovan flaterom na repu što je imalo za posledicu otpadanje kormila visine i levog horizontalnog stabilizatora u brišućem letu i udar aviona u zemlju brzinom većom od 270 čvorova. Tom prilikom je poginuo probni pilot Gerard Guillaumaud.

Prototip br. 3 je poslat sa timom inženjera i pilota među kojima sam bio i ja u Granadu na jugu Španije u civilni test centar. Tokom četiri meseca intenzivnog razvojnog ispitivanja ustanovljeno je niz nedostataka i tehničkih rešenja na avionu što je i pokušano da se popravi na prototipu br. 4.

Međutim zbog dugog odlaganja i problema u kontrli kvaliteta, prototip 4 je kasnio dugo te je stigao da napravi samo par letova pre nego što je glavni investitor odlučio da prekine finansiranje projekta.

Projekat je na ledu do daljnjeg, sva tri prototipa su u hangaru u Nemačkoj i čeka se eventualni kupac koji bi otkupio projekat i nastavio program. Zbog ekonomske krize u svetu ovo se još uvek nije desilo a kako će dalje proći ostaje da se vidi.-

Dodela “Zlatnog Orla” – Vazduhoplovni Savez Srbije

Thursday, 4. March 2010

Prošlog Četvrtka (25.02) održana je ceremonija dodele “Zlatnog Orla” u prostorijama Vazduhoplovnog Saveza Srbije. Više od 50 godina najboljim vazduhoplovnim sportistima sabiraju se rezultati iz takmičenja tokom sezone i najbolji među njima dobijaju ovu prestižnu nagradu. Najbolji od najboljih za ovu godinu su:

Goran Đurković, paraglajderista iz Vršca u letačkoj i
Živan Josipović, najbolji srpski raketni modelar u neletačkoj kategoriji.

Dvojica ovogodišnjih dobitnika “Zlatnog Orla” bili su među  200 zvanica na najvećem okupljanju civilne avijacije na zatvorenom prostoru u našoj zemlji. Osvajači najviših odličija na  državnim prvenstvima u našem sportskom vazduhoplovstvu takođe su primili odgovarajuće nagrade. Priznanja je primilo i 15 državnih rekordera u raznim disciplinama.

Najinspirativniji među njima bio je svakako bivši pripadnik 63. Padobranske brigade Goran Todorović “Faca”. Nakon kobnog skoka pri kome mu je zakazao padobran i teške povrede usled koje je vezan za invalidska kolica, Faca je postavio novi (za sada i dalje nezvanični) svetski rekord za skok paraplegičara u tandemu. Poduhvat od koga zastaje dah dogodio se  u Sloveniji (Slovenj Gradcu) iz aviona na visini od tačno 7.924 metra. Postavljanje ovog rekorda omogućio mu je kolega i prijatelj, bivši pripadnik 63. Padobranske i kao tandem-pilot pomogao Faci da ponovo iskusi svoju najveću strast. Strast od koje očigledno nikako ne odustaje i uz pomoć koje prikuplja sredstva za preko potrebno lečenje u Rusiji. Administrativni centar svih vazduhoplovnih sportova kod nas – Vazduhoplovni Savez, beleži intenzivne aktivnosti.

Uspesi:

- Beograd i VSS će 2011. biti domaćini godišnje generalne skupštine Svetske vazduhoplovne federacije (FAI). Globalne svetske institucije koja okuplja sportske saveze nacija i koja ima monopol na najvažnija takmičenja u vazduhoplovnim sportskim disciplinama. Organizacija koja će verovatno efektivno samo potrošiti ionako limitirane resurse udobno pada na period stogodišnjice Srpske avijacije. Prilika za pumpanje ega i ignorisanje mnogo akutnijih problema.
- Srbija, Kikinda tačnije, je dobila organizaciju evropskog padobranskog prvenstva za juniore i seniore.
- Kontinualna dominacija neletačkih disciplina u domaćim i svetskim okvirima. Vazduhoplovno modelarstvo i raketarstvo. Jeftinije, masovnije i  sa rezultatima koji su za respekt. Srbija tu ne posustaje ni ove godine.
- Treći besplatan primerak časopisa “Sportsko Vazduhoplovstvo” u izdanju Saveza. Trenutno najkvalitetniji domaći časopis sa temom avijacije kod nas, produciran uz veliki trud i aktivnost PR-a Saveza i uz pomoć raznih firmi koje se bave vazduhoplovnim sportom. Celokupna medijska komunikacija VSS-a vodi se veoma dobro (uz hronični nedostatak poštene nagrade za trud i rad) i svetao je primer kako mladost i stručnost mogu da urade posao. Veoma konkretna suprotnost bacanju para poreskih obveznika na razne medija centre i politička popunjavanja jedino možda vizuelno prihvatljivih ljudi.
- Atmosfera. Generalno pozitivan utisak koji sam stekao pričajući sa i osluškujući razgovore najenergičnijih sportista. Padobranstvo, paraglajding, ultra-lako letenje i jedriličarstvo definitivno imaju sposobne ljude. Ljude koji nemilosrdno troše svoje vreme i entuzijazam na pronalaženje raznih načina da se takmičenja održavaju, najbolji nekako ipak šalju u inostranstvo i da se mladi privuku na neke nove načine. VSS za sada ne smeta previše u tome.

Neuspesi:

Hroničan manjak u budžetu i njegovo nestručno i nedomaćinsko trošenje je nešto na šta ni državna ministarstva ne obraćaju pažnju. Zbog čega bi to radio Savez? Inercija sada već obaveznog manjka novca ne posustaje i dodatni problemi nisu dobrodošli. Oni se naravno ipak dešavaju.
Reč je o slučaju Bradić-Ovuka. Slučaju bivšeg i sadašnjeg generalnog sekretara. Siniša Bradić, predhodni sekretar, smenjen je zbog lošeg rada. Procedura smenjivanja urađena je veoma nestručno i na osnovu toga Bradić dobija presudu da se vrati na posao i odštetu koja potencijalno može bankrotirati Savez. Presuda navodi da Bradić efektivno nema prekida u radu na toj poziciji i stoga će pripadajuće plate i ostali doprinosi morati da mu se isplate, kad-tad. Presuda se ne može izvršiti na silu (zaposedanje kancelarije i operativnog rukovođenja) pa čovek realno prima platu iako ne radi apsolutno ništa. Na suprotnoj strani fronta, Savez sprema svoju tužbu protiv Bradića za nanetu štetu tokom njegovog (ne)rada na pomenutoj funkciji.

Zla krv i nesporazumi podignuti su na najdestruktivniji mogući nivo po samu instituciju. Budućnost nikako nije svetla. Savez trenutno nije u mogućnosti da konkretno finansira ulazak novih mladih ljudi u formi obuka za razne grane letačkih i neletačkih sportova. Nemogućnost koja će se vrlo brzo pokazati kao fatalna za ovu našu stogodišnju avijaciju.

Photo: Dušan Atlagić

Boeing by “Prva Petoletka”, Trstenik

Wednesday, 3. March 2010

Ove nedelje na blogu vas čeka nekoliko svetskih ekskluziva. Ljubaznošću Marka Ivankovića, vazduhoplovnog inženjera, pilota i padobranca iz Valjeva, imate priliku da vidite kako izgleda originalni sertifikat koji je “Prva Petoletka” iz Trstenika dobila od strane Boeinga kao ovlašćeni proizvođač komponenti za njihovu komercijalnu liniju aviona.
Zanimljivo je prisetiti se vremena kada je ova zemlja bila u samom vrhu vazduhoplovne industrije. U trenutku kada se Boeing 737-300 sve više pominje u kontekstu zastarelosti flote nacionalnog prevoznika i urgentne potrebe za njenom zamnom.

Ovako je to bilo nekada, kada je taj isti JAT imao taj isti najmoderniji avion među prvima na svetu i u Evropi:

Niš danas

Tuesday, 9. February 2010

Novi guest blogger – Ivan Bečarević dolazi iz Niša. Fotografije (osim prve) Dimitrije Ostojić
Aerodorm Nish

I opet dan zatamljen sivilom. Hmm…Čudno, nisu tako rekli na prognozi.
Zar su opet omanuli? Ma ne, sigurno nisu, nepogrešivost je to. Nekako se nebo izobličilo, jako je čudno bilo…Da, veoma čudno… Niš, grad sa malo loših dana za čelične ptice. Povoljni uslovi, kotlina, ruža vetrova koja jako često odgovara svakoj namernoj i nenamernoj ptici dok izvučenim trapom grabi ka pisti. Stara dobra alternativa velikim aerodromima. Bespravno zapostavljen, nikada dovoljno cenjen.

A uvek je to zasluživao. Stari terminali, komunistička arhitektonska rešenja i od sunca izjeden natpis – “Aerodrom Niš”. Sladak mali Folow Me autić. Moderan – ne…Ali ima neku dušu, ta farba na njemu, završna obrada…Ipak ga prate…Ali ne često…Jer retki su dani kada nebo zapara neki jet motor…Čak toliko retki, da modernu životnu pojavu u gradu, nikako zanemarljivom po veličini, kao što je tutnjanje motora na prilazu izaziva uznemirenost i paniku…Nelagodu…Ali to je druga priča…Toliko puta prepričavana…Bombardovali nas…Da…Da li je mašina kriva?
Ne! Ali ljudima je teško objašnjavati.

Možda je teže tako nekome postaviti stvari, nego naterati ga da konstruiše istu takvu mašinu…Niš…Lep grad…Meni najlepši…Neki bi to nazvali lokalpatriotizmom, neki uskim vidicima…Neki bi pripisali to manjku putovanja i obilaženja sveta…Neee…To je nešto drugo…Nešto što svi ti koji etiketiraju neće shvatiti.
Nebo koje okružuje taj isti grad, priča drugu priču. Sećam se, kao klinac, dok sam se peo na toranj…Bilo je tu svega i svačega…Od Migova do Anova, od Gazela do “Krava”. Sva imena, sve životinje, svi nadimci. Smenjivali su se, čas gore, čas dole, neumorno izvršavajući zadatke zbog kojih su stvoreni. Jata gazela, da – bukvalno jata. Jurile su se u najrazličitijim formacijama, a onda bi ih presekao Mi-8 uz buku.lyni2
Ne postoji silikon ili diht masa koja bi izolovala prozore i sprečila rezonancu koju izazivaju dva “Kilimova”.
To je osećaj, te vibracije, ta slatka neizvesnost – hoću li ponovo morati da menjam staklo u dnevnoj sobi.A kada bi se sve spustilo, na scenu bi došao moj favorit, prvi avion koji mi je kao najsitnijem klincu privlačio pažnju! “Dvoklilac” An-2. Spreman je negde preko Jastrebca. Prelep prizor. Sunčan dan, avion koji bukvalno stoji u mestu, i gomila ljudstva koje verujući istoj takvoj gomili niti na svojim opasačima srlja niz otvor. Školjke tog malog dvokrilnog čuda. Prvo se ne vide, a onda počinju da se duvaju kupole. Ključan trenutak! Ne samo njima, već i pilotima koji čekaju poletanje. Psovke. Nema mrdanja kaže kontrola! Dok se ne spusti zadnji…Iz perspektive grada, to je malo drugačije. Ljudi nekuda jure, trče i robuju svojim administrativno birokratskim obavezama.

lyni3Preleće An-26. Nema ko nije podigao glavu. Roditelji dižu male dečake na leđa. Vauuuu…Antonov neumoljivo prolazi. Žuri. Nosi neki teret, nema vremena. Prelazi preko tvrđave i nastavlja.
On je bučan, odlučan, napet. Do krajnjih granica. Klinci se spuštaju sa ramena a zvuk lagano utišava. Samo par aeromitinga je ukrasilo ovaj grad. Ljudi je bilo zaista mnogo! Sve strukture, sve interesne grupe su pohrlile da vide šta to leti našim nebom. Prisustvovao tim retkim događajima…da…Ceo grad bude u znaku toga…Da…Ranije…Zadnji otvoreni dan avijacije pre par meseci nisam ni posetio. A majka mi radi na aerodromu…kontrola letenja…Šta da vam pričam…Medijski slabo (a vi čitajte patetično) propraćeno. Orlovi, Galebovi…Tutnje…Razaraju vazduh…Taj sunčan dan…A nikome nije jasno šta se dešava. Zvuk motora boli, i to se na licima vidi. Neiskusne glave na još neiskusnijim vratovima traže avione po zvuku tumarajući pogledom po nebu…Unezvereni ljudi gledaju odakle dolazi…Ko dolazi?

Treba nam terapija. Selektivno, plansko organizovanje druženja sa avionima…Neka svako priđe i dodirne te mašine…Poput najbanalnijih psihoterapija na trulom zapadu. Dodir čoveka i mašine.
Lečenje posttraumatskog stresa…A kada se opuste i omekšaju, lako cemo ustati. Treba vratiti tu ljubav. Zaspao sam na krevetu uz film…kao po običaju, spavam kao turista 1978 na železničkoj stanici-klupi. Budi me tutnjanje… 03:45 Am. Izlazim na terasu. Gusti oblaci impregnirani crvenom svetlošću grada i zvuk forsiranja motora pred sletanje…Primam tri poruke u približno vreme-približno koncipirane: “Šta bi?” “Nemam pojma”-”konceptualno” odgovaram. Ali sam zaintrigiran. Sutra saznajem da je alternativni status Niškog aerodroma te večeri došao do izražaja. Jaka magla u Bg-u nametnula je Niš kao mesto finalnog kontakta trapa sa asvaltom.

Ustajem ujutru, kao goxxxo. Kako i ne bih, kada sam spavao na “železničkoj”. Odlazim na kafu. Na putu mi vidno polje vetrobrana preseca Cesna našeg aerokluba. Odlazi na neki skup.
lyni1Volim tu sportsku avijaciju…Uvek nešto rade, kombinuju, improvizuju…Uvek smišljaju i organizuju. Gde li se zaputio…Baš zaintrigiran idem dalje, priključujući se istoj onoj masi koja robuje administrativno-birokratskim obavezama…Čekam dan kada će se iznad ovog parčeta neba opet leteti. Kada će biti više aktivnosti a manje “planiranja” letenja. Dan kada će se ljubav prema avijaciji u Nišu podići na nivo više od sklapanja maketa kupljenih u maloprodajama (ostataka maketa koje nam je Revel poslao). Malo entuzijasta i puno praznog neba. Prelepog plavog neba. Valjda će biti bolje. Optimizam, ako već sam po sebi često ne pomaže da se reši problem, bar u vidu vere živi i čuva strune u glavi za trenutke  kada će se kreativno rastegnuti. Srpska Neurohibernacija. Niš, grad u kome sam rastao, provodio dane. Grad u kome ću ih provoditi i kojem ću se, ako me život odnese dalje od njega uvek rado vraćati. Jednog dana…
Kada mi bude najviše nedostajao. Vezan pred sletanje, posmatraću svoj grad odozgo, znajući da me dole gleda mnogo ljudi, sada novim očima bez straha, dok prelećem preko njihovog grada.
A ja ću za to vreme, odmarajući od te uloge, zadovoljno posmatrati nove šljašteće neon cevi, pažljivo izuvijane i upakovane u nove crvene ovojnice, novog, meni oduvek poznatog natpisa – Aerodrom Niš.
Posle magle – svetlost.

Time keeping by aviation aesthetics professionals

Thursday, 21. January 2010

18857_240772593376_78253663376_3075452_4056872_nMožda je najlucidniji opis Tango Six 2010 kalendara, na jednom od foruma dao, moj omiljeni hejter, simpatični zloćudni RV penzioner iz Dobanovaca – Cyber Fulchrum. Ovaj pionir domaće internet piraterije opisao je naš kalendar kao “prostituciju i pornografiju avijacije”.
Negativnih karakterizacija poput ove bilo je na još nekoliko mesta, ali dozvolite da započnem ovaj kraći osvrt sa možda najnegativnijom činjenicom od svih.
Realnom nemogućnošću da nas nekoliko izvedemo složenu produkciju jednog kalendara i da on ugleda svetlost dana.

To je činjenica koju smo definisali. I izabrali da ignorišemo.

Ono što nikako nije za ignorisati je možda i najvrednija stvar koju smo postigli ovim projektom. Uspeli smo da pokrenemo i animiramo sve značajnije činioce naše generalne avijacije. Izradu (štampanje) kalendara pomogli su aero-klubovi ultra-lake avijacije, poslovna avijacija, padobranski klub, proizvođač pilotskih jakni i odevnih artikala sa temom avijacije i prvi on-line pilot shop kod nas. Moralnu podršku su nam dali i ostali segmenti naše avijacije i na tome im svima još jednom zahvaljujemo.
Srećan sam što smo uspeli da spojimo ljude i da su svi veći sponzori projekta pritekli u pomoć onda kada je to bilo najpotrebnije. Svi su iz domaće avijacije i predpostavljam da smo uspeli da je reanimiramo, barem na kratko. Energija i entuzijazam su tu, kadrovski smo i više nego sposobni.

Detaljniji opis produkcije kalendara možete pročitati ovde.

Deo o korišćenju Facebook-a pri potrazi za modelima možete naći ovde.

Jedan od ciljeva projekta, promocija Tango Six Media etikete, je ispunjen. Po ne tako preciznoj proceni, razne sadržaje koji imaju veze sa produkcijom kalendara (slike, video, tekst) videlo je više od 3.500 ljudi.

Najveći “saobraćaj” na raznim on-line lokacijama dobili smo od Flight Internationala, najstarijeg časopisa i najposećenijeg portala posvećenog vestima u globalnoj avijaciji. Tu smo uvršteni u pregled svih svetskih kalendara u temi avijacije za 2010. godinu.
Nije loše, priznaćete, da veći deo planete dobije priliku da vidi kako je provesti jedan sunčan dan na Jarku ili Zemun Polju.

Projekat je zamišljen kao neprofitan i takav je i ostao. Tiraž od 300 primeraka unapred je podeljen. Deo na promociji koju smo imali tri dana pre nove godine, dok je ostatak raspoređen svim bitnijim ljudima u našoj avijaciji, forumima, časopisima i ostalim medijima.

Čitaocima bloga namenjeno je 10 primeraka. U određenom trenutku će na Facebook Fan Page-u Tango Six Bloga u nekom od sledeća tri dana (22. 23. ili 24. Januar) biti objavljen način na koji možete osvojiti jedan primerak za sebe.
Tako da pronađite nas na FB-u, pratite FP, reagujte na vreme i brzo!

Kako se Žića katapultirao

Saturday, 31. October 2009

“Svaki pilot ima svoju banderu ili dalekovod. Samo je pitanje dana kada će ih pronaći.”
Živica Trifunjagić – Žića

(via Svakodnevnica Blog)

Kako su Srbi zadužili svetsko vazduhoplovstvo

Sunday, 4. October 2009

Srbi od Kosovske bitke naovamo sebe smatraju nebeskim narodom. Osim verskog i duhovnog postoje za to i zemaljski razlozi. Malo je poznato opštoj javnosti da su neki  pametni Srbi ozbiljno zadužili i svetsko vazduhoplovstvo i kosmo-tehniku. Kako? Pa evo ovako. Navešću samo nekoliko najvažnijih srpskih doprinosa svetskom vazduhoplovstvu, ne računajući brojne inženjere, pilote i ostale Srbe koji dan danas rade u vodećim svetskim avio-firmama i kompanijama.

first NACA meeting 1915.jpegDali ste znali da je Mihajlo Pupin bio jedan od osnivača NACA-e, koja je kasnije postala NASA? Na ovoj slici iz 1915.-te Pupin sedi prvi (a gde bi?) sa desne strane.

Dali ste znali da je jedan od vodećih ljudi na projaktu evropskih nosača raketa Arijana od Arijane 2 do Arijane 5 bio Nenad Hrisafović, bivši asistent na mašincu u Beogradu? Njegova pozicija je bila l’architekte industriel, glavni konstruktor. Nenad Hrisafović je povremeno bio francuski delegat u Međunarodnoj organizaciji za standarde (ISO) u Potkomitetu 14 (kosmičke operacije). Autor je dva svetska standarda: ISO 14953 “Space systems-Determination of loading levels for static qualification testing of launch vehicles” i ISO 14622 “Space systems – Loads and induced envionnment”. Nenad Hrisafović je pre par godina održao predavanje na mašincu o projektu Arijana.

dr--Majk-Vucelic-ApoloDali ste znali da su u projektu Apolo 11 učestvovalo bar 8 Srba? Od toga neki na vodećim pozicijama: Milojko Majk Vučelić, Slavoljub Vujić, Milisav Šurbatović, Danilo Bojić, Dragiša Giš Jovanović, Petar Gajić, Veljko Gašić i Dejvid Vujić. Glavni projektant vasionskog broda je bio Milojko Majk Vučelić. I svi drugi Srbi, uključeni u ovaj događaj, imali su zapažene uloge. Slavoljub Vujić je bio producent i kordinator projekta „Apolo 11“. Milisav Šurbatović je bio šef inženjerske ekipe, a Danilo Bojić, kreator lunarnog modula „Orao“. Dragiša Giš Jovanović je bio inžinjer, kao i Petar Gajić. A Veljko Gašić je bio savetnik, ali istovremeno i konstruktor američkih aviona „T-38“, „F-5“ i (nažalost) „B-2“. Milojko Majk Vučelić održao je ovih dana predavanje na mašincu u Beogradu.

Njima na čast, nama na ponos.

ULL air-air action

Tuesday, 8. September 2009

Fotograf Dušan Atlagić, KVK “Soko” i primer koliko su ULL letelice upotrebljive u raznim meteo-uslovima.

Ukoliko ste na Facebook-u postanite fan ULL Fan Page-a. Tango Six ekipa i članovi naše ULL zajednice biće naravno i na prestojećem aero-mitingu. Slobodno priđite pilotima i hostesama, pitajte ih kako i vi možete da letite na ovaj način. Jednostavnost, lakoća i ne toliko preterana cena cele priče će vas oduševiti. Obećavam.

“Youtuberi”(*) u Praćinu

Wednesday, 2. September 2009

6570_122003677121_836952121_2232121_4045180_n

(*) – “…oni što hoće da rade sve što vidu na YouTube-u.”

Početkom Avgusta u Paraćinu je bilo zanimljivo.
55. Držazvno padobransko prvenstvo Srbije u klasičnim disciplinama i
1. Državno prvenstvo u Canopy Pilotingu (ili Swoop-u)


Discipline koje su do sada održavane u srpskom takmičarskom padobranstvu su skok na cilj i figure (klasika). Od ove godine kod nas su uvedene nove discipline: Canopy Piloting (disciplina-distance) i Wing Suite (disciplina finesa, tj. ko može najviše preleteti horizontalno za istu visinu).
Pored potrebe za inovacijom (tačnije održavanjem koraka sa svetom) jedan od razloga uvođenja novih je i lagano odumiranje klasičnih disciplina.
Jednostavno – nema ko da skače sem onih iskusnijih iz vojske i policije. Vazduhoplovni Savez brine o organizovanju sličnih takmičenja ali o podmlađivanju nikako.
Da li će Swoop kao disciplina zaživeti ostaje da se vidi. Mlađe padobranske “snage” će je sigurno forsirati. Ne zbog nekog inata, već logičnog razmišljanja da je disciplina veoma atraktivna za gledaoce. Gledaoce koji su potrebni svakom takmičenju (ok, možda samo i zbog nekih potencijalnih sponzora).
Sve se odigrava vrlo blizu publici, swoop kao akcija izgleda veoma inpresivno, tu je mogućnost povreda, veština je vrlo konkretna pa postoji i razlika među takmičarima…Sve u svemu definicija “Spectator sporta“.

Pošto je bilo prvo takmičenje, postavljen je i državni rekord koji pripada Borisu Adamovu.

5452_112370958789_782803789_2252895_6192565_n

Slike, video i priču o tome kako je bilo dobio sam od:

Mirka Mircana Stupara (njegov YouTube kanal)

Aleksandra Vuletića

i Igora Jeremića

Oni koji budu pratili padobranstvo primetiće da je to jedina grana našeg vazduhoplovnog sporta (i generalno neke vaz. aktivnosti kod nas) koja ima veoma naprednu “pokrivenost” videom i slikom. Verovatnoća da skakanja ostanu nezabeležena više gotovo da ne postoji. Nekoliko iskusnijih su veoma dobri i u video montaži a tu je i prvak u fotografisanju prilikom skoka.

Dodajte tome i nemontiranu lucidnost svakog od njih i imate adrenalinski sport. Ne zbog padanja iz aviona, već zbog ljudi koji to rade.

Prinudno sletanje

Wednesday, 1. July 2009

Uz vest koju možete dole pročitati treba dodati da su kamere bile postavljene radi
snimanja puta i nekih drugih stvari. Znači slučajno su bile tu.

Ispostavilo se da su pružile neviđenu sliku i zvuk jednog pravog dramatičnog
prinudnog sletanja.

POLK COUNTY (Bay News 9) — The Sun ‘n Fun Fly-In starts today and already
there were some tense moments in the sky for a pilot headed to the event.
The pilot, Kyle Davis, 22, and his passenger, Joe Surowiec, were flying from
Winter Haven to Lakeland Sunday when they experienced engine failure.

Realizing the engine wouldn’t cooperate, Davis was able to land the homemade
plane safely on Havendale Boulevard.

“The options for me were land on the road or land on the lake,” Davis said.

Davis is a part-time flight instructor with 1,300 hours in the skies.
His own flight instructor, John Amundsen, calls his roadway landing, incredible.

“Watching that video, he was just awesome,” Amundsen said.
“I just hope, you know, if I ever have a situation like that I can be as cool as Kyle was.”

No injuries were reported.

Sunday’s incident didn’t scare Davis away from the skies.
He plans to fly his own plane to the Sun ‘n Fun Fly-In later this week.

It’s unknown what caused the engine failure.


Arhiva po mesecima